Naša web stranica koristi kolačiće za poboljšanje i personaliziranje vašeg iskustva. Naša web stranica također može sadržavati kolačiće trećih strana poput Google Adsense, Google Analytics, Youtube. Korištenjem web stranice pristajete na upotrebu kolačića. 

Tel: +385 1 24 22 800 | cesi@cesi.hr

Blog Post

Podrška prosvjedu ŽENA HRABROST – NE MORAŠ TRPJETI NASILJE, PRIJAVI ZLOSTAVLJAČA!

Podrška prosvjedu ŽENA HRABROST – NE MORAŠ TRPJETI NASILJE, PRIJAVI ZLOSTAVLJAČA!

Ovim putem želimo javno, jasno, glasno i solidarno izraziti podršku prosvjedu koji će se održati u Varaždinu u subotu, 19.9. u 11 sati u znak potpore svim ženama koje su preživjele seksualno i rodno uvjetovano nasilje.

Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja teški oblik kršenja ljudskih prava te je najgori oblik diskriminacije žena. Ono je i javnozdravstveni problem, a za posljedicu ima tjelesnu, seksualnu, psihičku i ekonomsku štetu i patnju žena. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije na globalnoj razini 35% žena doživi neki oblik rodno uvjetovanog nasilja za vrijeme svog života. Kada govorimo o seksualnom nasilju, žene su svakodnevno izložene seksualnom uznemiravanju, napastovanju, zlostavljanju i silovanju. Seksualno nasilje spada u kaznena djela koja se najmanje prijavljuju. Prema podacima raznih svjetskih istraživanja, na jedno prijavljeno silovanje dolazi čak 15 – 20 neprijavljenih slučajeva.

Rodno uvjetovano nasilje je posljednjih godina u porastu, a u Hrvatskoj je samo u zadnjih godinu dana broj kaznenih prijava za obiteljsko nasilje porastao za 40%. Tome su svakako doprinijeli upravo ovakvi prosvjedi građanskih inicijativa i feminističkih udruga koje dugi niz godina rade na osvještavanju javnosti o ovom, za društvo opasnom i ozbiljnom, problemu. Adekvatno kažnjavanje počinitelja nužno je kako bi se i druge žene koje su preživjele nasilje ohrabrile da prijave nasilje i dobiju stručnu podršku koja im je potrebna. Jedna od bitnih odrednica rodno uvjetovanog nasilja su nejednaki odnosi moći između muškaraca i žena koji su oblikovani i ugrađeni u društvene institucije kao što su obitelj, pravni, obrazovni i religijski sustav te u osobna uvjerenja. Sjetimo se samo slučaja nasilja požeško – slavonskog župana Alojza Tomaševića i ogromnih pritisaka kojima je bila izložena njegova supruga kada ga je odlučila prijaviti. Nažalost, iako vidimo određene napretke, sustav i dalje nije dovoljno funkcionalan. Potrebna je daljnja edukacija svih dionika u prepoznavanju nasilja i pravovremenom reagiranju te korištenju svih dostupnih pravnih i ostalih mehanizama kako bi se osigurala sveobuhvatna zaštita žrtava te kaznilo počinitelje. Dodatan problem predstavlja što su žrtve, a posebno kod seksualnog nasilja, vrlo često izložene tzv. sekundarnoj viktimizaciji i okrivljavanju žrtve. Tu posebno skrećemo pažnju na odgovornost medija kada izvještavaju o ovakvim slučajevima. Izvještavanje o nasilju nad ženama, a koje je jedna od najzastupljenijih tema u medijima, treba biti rodno osjetljivo, bez senzacionalizma i poticanja štetnih stereotipa. Mediji bi trebali štititi dostojanstvo i identitet žrtve te spriječiti njenu daljnju viktimizaciju i diskriminaciju.

Kod pružanja podrške ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje ključno je osigurati pristup specijaliziranoj podršci što uključuje pristup skloništima za žrtve nasilja i hitnu podršku žrtvama seksualnog nasilja, a koje je država dužna financirati. To, između ostalog, propisuje i Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji – tzv. Istanbulska konvencija. Osim kažnjavanja počinitelja, nužno je kontinuirano raditi na prevenciji nasilja nad ženama. Istanbulska konvencija tako propisuje državi dužnost podizanja razine svijesti kroz programe i aktivnosti za osnaživanje žena i prevenciju nasilja, a putem različitih kampanja i informiranja javnosti uz suradnju s organizacijama civilnog društva, ali i kroz suradnju s privatnim sektorom i medijima.

Zakonodavni i međunarodni pravni okvir postoji, ali ne služi nikom ako ostaje „mrtvo slovo na papiru“. Bez primjene važećih propisa i međusektorske suradnje svih aktera koji rade na prevenciji i pružanju pomoći ženama i djevojčicama koje su preživjele nasilje nema napretka. Društvo u kojem su žene stalno izložene različitim oblicima nasilja i diskriminacije nije društvo rodne ravnopravnosti. Moramo biti svjesni_e da bez rodne ravnopravnosti nema ni demokratskog društva, a istu nije moguće ostvariti bez sustavnih i dobro promišljenih rodno osjetljivih politika i strategija koje se provode u praksi. Ne zaboravimo da je ravnopravnost spolova temeljna vrijednost Europske unije i Ustava Republike Hrvatske. Stoga pozivamo sve nadležne institucije i tijela, od Vlade, Sabora, vladinog Ureda za ravnopravnost spolova, saborskog Odbora za ravnopravnost spolova te ostalih da osiguraju dosljednu i cjelokupnu provedbu Istanbulske konvencije, ali i da donesu novu Nacionalnu politiku ravnopravnosti spolova, s obzirom da je prethodna istekla još 2015. godine.

Related Posts