Pravo je pitanje #zaštošutimo
U jeku smo predizborne kampanje i s političkih govornica već neko vrijeme dolaze obećanja o napretku, ali i zabrinjavajuće poruke koje zadiru u vladavinu prava žene na izbor. Pokušaji proširenja prava na život prije rođenja, ukorijenjeni su u ideološkim i vjerskim motivima i svrha im je osporavanje cijelog niza reproduktivnih zdravstvenih usluga koje su bitne za zaštitu prava žena na život, zdravlje, dostojanstvo, ravnopravnost i samoodređenje. Tema pobačaja se među političarima uvijek svodi na svjetonazorske razlike, ali činjenica je da bi prekid trudnoće kao oblik zaštite zdravlja žena morao biti jednako moguć u svakom kutku države. Međutim, to sada nije tako.
CESI -Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje uspio se ugurati u medijski pejzaž zakrčen političkim porukama i to malenom, ali velikom kampanjom #zaštošutimo na temu dostupnog, besplatnog i sigurnog pobačaja u Hrvatskoj. Namjera CESI kampanje pritom nije ući u prepucavanje sa svojom opozicijom, već u dijalog s istomišljenicima kojih je iznenađujuće puno. Borba za pravo na dostupan, siguran i legalan pobačaj u javnom zdravstvu istodobno je i borba za javno zdravstvo kojem će u središtu biti skrb za sve pacijentice i pacijente.
Važno je znati da većina Hrvatskih građana i građanki podržava pravo na legalan, besplatan i dostupan pobačaj, cjelovitu seksualnu edukaciju, dostupnu kontracepciju. 81% građana i građanki smatra da žena treba imati pravo na izbor (IPSOS, 2020.).
Pravo da pobačaj bude besplatan i dostupan uživa visoku razinu podrške te 64% građanki i građana smatra da trošak prekida trudnoće treba snositi HZZO (IPSOS, 2019.).
Tiha većina je ipak – većina
Ankete pokazuju da većina građana i građanki misli kako bi pobačaj morao biti dijelom osnovne zdravstvene skrbi, ali zaglušujuća manjina uspjela je u javnosti stvoriti pritisak zbog kojeg samo 40% naših ginekologa i ginekologinja savjesno obavlja prekid trudnoće. 20% bolnica odbija pružati medicinsku skrb ženama koje traže pobačaj, a u najvećem broju bolnica i dalje je nedostupan medikamentozni pobačaj. Na taj se način povećavaju troškovi i krše se prava pacijenata/ica, a medicinsko osoblje koje profesionalno obavlja svoj posao je stigmatizirano i dodatno opterećeno zbog onih koji ne rade svoj posao.
Samo 7 % građana i građanki misli da žene nemaju pravo na izbor kod pobačaja. Njihovo mišljenje je glasno, ali je i dalje manjinsko. Međutim, posljedice njihovog djelovanja su tu.
Preko granice
Iako je u Lijepoj našoj prekid trudnoće potpuno legalan medicinski zahvat, za žene koje su donijele odluku, pobačaj postaje pothvat. Put koji kandidati i kandidatkinje stranaka prođu u potrazi za glasovima nije ništa u usporedbi s kilometrima koje žene moraju prevaliti u potrazi za osnovnom zdravstvenom zaštitom. One moraju i preko granice. Možda u istim onim autobusima u kojima se birače dovozi na birališta.
Kako se približavamo predizbornoj šutnji, možda nikad nije bilo važnije zapitati se #zaštošutimo kad se treba izboriti za vladavinu prava žene na izbor.
