Prema neslužbenim informacijama kojima raspolažemo, donošenje novog Zakona o Pučkom pravobranitelju, a kojeg izrađuje radna grupa osnovana u okviru Ministarstva pravosuđa, donosi i promjene u vidu ukidanja Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

CESI, neovisna feministička organizacija, koja je zajedno s drugim ženskim organizacijama svojim djelovanjem i zagovaranjem utjecala na osnivanje svih zakonskih mehanizama i institucija za zaštitu od spolne diskriminacije, protivi se ukidanju Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te uvrštenju spolne/rodne problematike u sveukupni rad Pučkog pravobranitelja. Postoji ozbiljna bojazan da će se ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjiti postojeći nivo zaštite od diskriminacije temeljem spola i seksualne orijentacije. Pripajanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Uredu pučkog pravobranitelja dovodi u pitanje usmjerenost na diskriminaciju temeljem spola te ukida već ustanovljenu dobru praksu na konkretnim slučajevima koje Ured pravobraniteljice zaprima i na čijem rješavanju radi.

CESI ne vjeruje da će ovakvo pripajanje posebnih pravobraniteljstava Pučkom pravobranitelju dovesti do bolje provedbe zakona i politika za suzbijanje diskriminacije. Nije sporno kako se kapaciteti Pučkog pravobranitelja moraju ojačati. Ta potreba prepoznata je u sklopu pregovora vezanih uz Poglavlje 23. No ovim prijedlogom se neće riješiti problem nedostatnih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa u Uredu pučkog pravobranitelja. Štoviše, vrlo je moguće da bi se širenjem opsega posla smanjio nivo postojeće zaštite za sve skupine. Ako je pak u pitanju ušteda novca zaista je apsurdno da se i opet štedi na "ženama" odnosno uredu koji se bavi ravnopravnošću spolova što je jedno od temeljnih načela Ustavnog ustrojstva RH.

Načelo ravnopravnosti spolova od samog je osnivanja Europske unije bilo pokretač razvoja njezine socijalne politike i stoga su razvijeni posebni institucionalni instrumenti zaštite i promicanja načela jednakosti spolova s jedne strane i zaštite od ostalih oblika diskriminacije s druge strane koji su nezavisni jedni od drugih. Ne treba ni zanemariti kako je Europska komisija u sklopu pregovora zatvaranja Poglavlja 19. inzistirala na jačanju kapaciteta Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ovakvom mjerom izigrava se taj uvjet.

Ne treba zaboraviti da se jedna od rijetkih pohvala koji je Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW odbor) uputio Hrvatskoj, upravo odnosi na rad Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Smatramo da su se vezano uz izradu Zakona o Pučkom pravobranitelju trebale održati konzultacije sa predstavnicama ženskih organizacija te sukladno tome njihovo mišljenje uzeti u obzir. Zahtijevamo široku javnu raspravu o prijedlogu novog Zakona o Pučkom pravobranitelju i tražimo dosljednu primjenu Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.

Ovakav postupak ukazuje na nedostatak političke volje za postizanje ravnopravnosti spolova i potpuno zanemarivanje činjenica koje ukazuju na neravnopravnost žena u Hrvatskoj. Postoji jasna horizontalna i vertikalna segregacija između muškaraca i žena na tržištu rada: žene čine većinu nezaposlenih i radnica u potplaćenim sektorima, rjeđe napreduju na poslu, trpe uznemiravanje na radnom mjestu, zaposlene žene su još uvijek u većoj mjeri opterećene obiteljskim obvezama u odnosu na muškarce. Žene su podzastupljene u tijelima zakonodavne i izvršne vlasti, a njihovo sudjelovanje u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pada od županijske (21,4%) preko gradske (20,7%) do općinske razine (12,2%) na kojoj je najmanja. Osim toga prisutni su problemi u područjima vezanim uz nasilje protiv žena, reproduktivno zdravlje žena, a prikaz žena u medijima je često stereotipiziran.  Naročito je velik problem prisutan u prikupljanju i iskazivanju podataka po spolu u sudskim postupcima, članstvu u nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća, te vezano uz žene pripadnice nacionalnih manjina.