CESI su se pridružile pismu podrške za potpisivanje Konvencije o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji od strane Republike Hrvatske, a koje je odaslano na sve relevantne državne institucije. Pismo prenosimo u cijelosti.

Vijeće Europe je 04. travnja 2011. godine donijelo Konvenciju o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, a 11. svibnja 2011. u Istanbulu je otvorena za potpisivanje, kada ju je potpisalo 13 država. Do danas ju je potpisalo 16 država, ali ne i Hrvatska.

Hrvatske stručnjakinje (Dubravka Šimonović je supredsjedavala Odborom za izradu konvencije a Ksenija Turković je predstavljala RH)  su aktivno doprinijele izradi ove konvencije, a Hrvatska ipak nije među 16 država koje su je potpisale.  Slovenija, Makedonija i Crna Gora su već potpisnice.

Od glasnogovornika Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija dobivena je informacija da je tek u tijeku analiza usklađenosti hrvatskog zakonodavstva s odredbama Konvencije i procjena eventualno potrebnih zakonodavnih izmjena. Isto tako, u tijeku je i formiranje međuresorske radne skupine, a nositelji tog procesa su Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Ministarstvo pravosuđa.

Ostaje otvoreno pitanje zašto se tek sada analizira usklađenost zakona i kako je onda prihvaćena na Odboru ministara? Pitamo Vas zašto Hrvatska nije potpisala Konvenciju u Istanbulu 11. svibnja 2011. te zašto Hrvatska nije do danas potpisala i ratificirala Konvenciju?

Ciljevi ove Konvencije su zaštita žena od svih oblika nasilja i diskriminacije, promoviranje rodne ravnopravnosti, razvoj sustava i  mjera za zaštitu i pomoć žrtvama svih oblika nasilja uključujući sigurna skloništa te udaljavanje počinitelja nasilja, procjena rizika te sve promoviranje međunarodne suradnje u cilj usvajanja sveobuhvatnog pristupa u suzbijanju nasilja nad ženama i  obiteljskog nasilja.

Konvencija je prvi europski pravno obvezujući instrument na ovom području koji identificira mjere za sprječavanje svih oblika nasilja i diskriminacije nad ženama, uključujući psihičko, fizičko i seksualno nasilje, praćenje, prisilne brakove i genitalno sakaćenje žena  te ukazuje na povezanost rodno uvjetovanog nasilja i rodne ravnopravnosti. Također, prepoznaje i potrebu za višedimenzionalnom i politikom i međusektorskom suradnjom i uključuje i svijest o potrebi za osnaživanjem žena

Konvencija, kao prvi obvezujući europski instrument, kreira sveobuhvatni zakonski okvir za prevenciju nasilja, zaštitu žrtava i kažnjavanja počinitelja te predviđa uspostavljanje grupe međunarodnih stručnjaka/inja koji će monitorirati provedbu Konvencije na nacionalnoj razini.