Žene u crnom

Od 07. do 09. listopada Žene u crnom, ŽUC, feministička, antimilitaristička mirovna organizacija, proslavile su 20 godina postojanja.

9. listopada 1991, Žene u crnom su prvi put izašle na ulice Beograda i svojim tijelima, obučene u crno, šutnjom izrazile svoj otpor ratu, nacionalizmu, militarizmu, patrijarhatu, rasizmu, fašizmu… Kako tada, tako idućih 20 godina stajale su u centru Beograda i drugim gradovima diljem Srbije s transparentima i iskazivale nezadovoljstvo i nepristajanje na tadašnju ratnu politiku koja je vođena u čitavoj regiji, prvenstveno kritizirajući i prozivajući političko vodstvo Srbije. Njihov pasivni, nenasilni otpor ubadao je u oči i političare i obične građane i građanke. Kako same kažu: "Uvek neposlušne patrijarhatu, ratu, nacionalizmu, militarizmu…". Tih devedesetih, u sveopćem ratnom ludilu stajati u centru Beograda s transparentom "Ne u naše ime" ili "Sarajevo sanja mir" ili "Knin, Topusko, Petrinja opominju" ili "Ne zaboravimo genocid u Srebrenici" ili "Albanke su naše sestre"… bilo je izuzetno hrabro i opasno. Sigurno nije bilo lako mirno stajati i trpjeti prijetnje i pljuvanje vlastitih sugrađana. No one su stajale.

Stajanje nije jedino njihovo djelovanje. One su sakrivale ratne dezertere, podržavale žene izbjeglice, činile vidljivim nenasilni otpor, educirale o miru i nenasilju, stvarale mreže ženske solidarnosti, mirovne koalicije i saveze, zahtijevale stalno suočavanje s prošlošću te izručenje u Hag i suđenje odgovornima za rat i počinjene ratne zločine. Prve su prelazile granice i molile oprost za zločine koji su počinjeni, kako same kažu, i u njihovo ime. Na njihovu podršku uvijek može računati LGBTIQ zajednica Srbije jer one su solidarne s "drugačijima".

Ispred CESI, proslavi su prisustvovale i zajedno sa ženama u crnom stajale Sanja Cesar i Sanda Malbaša.

Uvek neposlušne!