Sredinom veljače 2011. skupina od petnaestak hrvatskih organizacija civilnog društva koje djeluju na polju afirmacije i zaštite ljudskih prava izradila je Zajedničko mišljenje o spremnosti Hrvatske za zatvaranje pregovora u Poglavlju 23 – Pravosuđe i temeljna prava. Prije tri mjeseca zaključili smo da Hrvatska nije spremna zatvoriti pregovore u ovom poglavlju jer nismo svjedočili nepovratnim pozitivnim promjenama u vladavini prava i zaštiti ljudskih prava. Ovo mišljenje pripremljeno je sredinom svibnja i  nadovezuje se na našu procjenu iz veljače 2011. te razmatra postignuti napredak, kao i područja gdje je napredak izostao. Mišljenje se temelji na aktivnostima praćenja od strane organizacija civilnog društva u specifičnim područjima njihove djelatnosti, Vladinim izvješćima o napretku u Poglavlju 23 objavljenih 6. travnja, 20. travnja te 12. svibnja 2011. godine, savjetodavnim sastancima s predsjednicom Nacionalnog odbora za praćenje pristupnih pregovora s Europskom unijom i ministrom pravosuđa u ožujku 2011., te na okruglom stolu u organizaciji Kuće ljudskih prava, uz podršku Savjeta za razvoj civilnog društva, održanom 6. travnja 2011.

Unatoč određenim pozitivnim pomacima u zadovoljenju reformskih ciljeva i mjerila  u područjima zaštite ljudskih prava, održivog povratka i procesuiranja ratnih zločina, brojna područja od prioritetne važnosti i dalje nisu riješena na odgovarajući način, dok neke predložene izmjene  zakona koje čine mjerila imaju, po našem mišljenju, potencijalno negativne učinke. Osim toga, niz pokrenutih zakonodavnih promjena nisu se provodile na načelima sudjelovanja i transparentnosti, unatoč obvezama koje proizlaze iz Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.  Upravo stoga i dalje dovodimo u pitanje održivost i djelotvornost uspostavljenih institucionalnih mehanizama koji bi trebali osigurati poboljšanja u svakodnevnom životu hrvatskih građana/ki u pogledu pravne sigurnosti i zaštite njihovih temeljnih prava, kao i u postajanje potrebne razine političke volje, ali i institucionalnih kapaciteta za provedbu reformi.

Ipak, svjesni smo širih političkih implikacija daljnje odgode pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, u smislu političke stabilnosti Hrvatske i cijelog Zapadnog Balkana, koje EU zasigurno uzima u obzir u procesu donošenja odluke o brzini hrvatskog pristupanja. Stoga, ukoliko EK odluči zatvoriti pregovore u poglavlju 23 prvenstveno iz političkih razloga, umjesto da odluku temelji isključivo na objektivnoj procjeni kvalitete hrvatskih javnih politika i kapaciteta za provedbu reformi u ovom području, naglašavamo nužnost uspostave formalnog neovisnog mehanizma praćenja provedbe preuzetih obveza i njihovih stvarnih učinaka po građane kroz cijelo razdoblje ratifikacije i kasnije tijekom najmanje prve tri godine hrvatskog članstva u EU. Sustav daljnjeg nadzora nad reformama iz Poglavlja 23, a koji obvezuje i povezuje hrvatske i EU institucije, treba biti preciziran u Ugovoru o pristupanju RH EU, dok za kontinuitet reformi smatramo jednako važnim i što skorije određenje datuma zaključenja pregovora te očekivanog datuma primanja RH u članstvo.  To je pitanje vjerodostojnosti ne samo Hrvatske već i institucija Europske unije.

Zatvaranje pregovora u ovom ključnom poglavlju treba shvatiti kao važan korak u nadolazećem procesu sastavljanja Ugovora o pristupanju, kao i u osiguranju dovoljne razine javne podrške hrvatskom članstvu i u Hrvatskoj i širom EU.  Ta podrška bi se pak trebala osigurati putem informiranih javnih rasprava u svrhu priprema za referendum u Hrvatskoj, kao i postupcima ratifikacije u nacionalnim parlamentima zemalja članica EU. Uvjereni smo da i hrvatske i građan(k)e EU prije svega zanima ujednačena i primjerena razina vladavine prava, javnog upravljanja i zaštite ljudskih prava u svim zemljama članicama.

Iz tih razloga predstavljamo naše ključne zahtjeve upućene Vladi RH i Europskoj komisiji radi poduzimanje dodatnih aktivnosti u sklopu pregovaračkog procesa i njegovih neposrednih posljedica. Bez opipljive demonstracije istinske i trajne političke volje i odgovornosti, duh i svrha cijelog procesa reformi u hrvatskom pravosuđu bit će prokazani kao puko označavanje kućica u mjerilima za zatvaranje pregovora.