Sanja Cesar, predstavnica CESI, sudjelovala je na strateškom susretu naslovljenom "Mobilizacija resursa za organizacije i pokrete za ženska prava u regiji zemalja središnje i istočne Europe i Zajednice nezavisnih država", održanom u Tbilisiju u Gruziji od 21.-23. listopada 2010.

Događaj je organizirala Udruga za ženska prava u razvoju (AWID – The Association for Women's Rights in Development) - međunarodna, multi-generacijska, feministička, kreativna organizacija s članstvom koje je okrenuto ka budućnosti, organizacija koja je posvećena postizanju rodne jednakosti, održivog razvoja i ženskih ljudskih prava. Gdje je novac za ženska prava? je višegodišnja inicijativa usmjerena ka istraživanju i pronalaženju rješenja, osnovana 2004. s namjerom da se postigne bolje razumijevanje financijskih trendova kada je u pitanju zagovaranje ženskih prava i širenje baze resursa za feminističke pokrete i žensko-pravaške organizacije.

U pripremi ovog strateškog sastanka poduzeto je istraživanje čiji je cilj bio omogućiti pregled nekoliko osnovnih karakteristika žensko-pravaškog organiziranja te mapiranje kretanja dostupnih resursa za žensko organiziranje u ovim podregijama. Ovo je istraživanje temeljeno na rezultatima ankete provedene među ženskim grupama i inicijalnom istraživanju, što uključuje intervjue i recenzije literature.

Prvi dan sastanka sudionicama/cima je otvoren prostor u kojemu mogu predstaviti vlastiti rad te se osvrnuti na posljednjih 20 godina organiziranja i mobiliziranja za ženska prava u regiji. Fokusirali smo se na program ženskih prava općenito, ne samo na postignuća pojedinačnih organizacija, i imali priliku raspraviti o ulozi koju u definiranju odnosa između žensko-pravaških grupa i pokreta u posljednjih 20 godina imaju resursi.

Cilj drugog dana bio je pomoći sudionicama/cima da zamisle budućnost ženskih prava u regiji i vidjeti kakvu ulogu resursi imaju u programu ženskih prava. Odredili smo specifične tipove resursa i detaljno ih prodiskutirali.

Posljednji  dan sastanka bio je usmjeren ka dijeljenju i usvajanju konkretnih vještina u prikupljanju sredstava i mobilizaciji resursa za naše pojedinačne organizacije i za pokrete uopće. Te su vještine neposredan odgovor na pukotine utvrđene u sposobnosti ženskih organizacija da prikupljaju sredstva i motiviraju ljude da doniraju novac za ženska prava u regiji. Važnim se pokazalo i pitanje izgradnje stabilnijih i dugoročnijih odnosa s donatorima a da se pritom ne ugrozi program pokreta za regiju.

Vidjeli smo kako su nebrojene organizacije stvorene tijekom "tranzicije", te kako su se ženske grupe morale suočiti sa izazovima pri prikupljanju sredstava, povezanih uglavnom s mjestom djelovanja i internim kapacitetima za prikupljanje sredstava. Ženske bi grupe potencijalno mogle izgraditi pozitivniji odnos s donatorima; potrebno je da oni koji sredstva doniraju shvate svu kompleksnost djelovanja za dugoročnu socijalnu promjenu te da se ženske organizacije uključe u otvoreniji dijalog s onima koji ih podržavaju. Jednako je tako važna kritička refleksija unutar žensko-pravaških organizacija i pokreta o lekcijama naučenim u proteklih 20 godina.