CESI je, uz potporu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i UNICEF-a, proveo dvogodišnje (2001-2003) istraživanje adolescentske seksualnosti pod nazivom "Muškarci, žene i seksualnost". Cilj istraživanja je bio ispitati kako vjerovanja o društvenim tj. rodnim razlikama koja se obično smatraju "prirodnim" i "normalnim", utječu na norme i očekivanja mladih u seksualnom ponašanju te na koji način ta rodna dimenzija utječe na rizično seksualno ponašanje. Istraživanje se sastojalo od grupnih diskusija sa mladima, nakon toga je primjenjen upitnik na 995 mladića i djevojaka u dobi 16 i 17 godina u četiri grada u RH i, na kraju, nakon prikupljenih i obrađenih podataka organizirane su prezentacije rezultata istraživanja adolescentima/cama koji su sudjelovali u istraživanju gdje im je pružena prilika da diskutiraju o dobivenim podacima.
Sažetak rezultata
Stavovi i vjerovanja mladića i djevojaka o položaju muškaraca i žena u Republici Hrvatskoj su uglavnom tradicionalni. Djevojke uočavaju neravnopravan tretman žena u političkoj sferi i njihovu dvostruku opterećenost u obitelji i iskazuju potrebu za promjenom takvog stanja. Mladići, pak, smatraju da kućanski poslovi i briga za obitelj treba ostati na ženama, dok bi njima ostala uloga "hranioca obitelji". Ipak, važno je napomenuti da ima i onih čija razmišljanja ukazuju na promjene. Nešto manje od polovice mladića se zalaže za ravnopravniju podjelu kućanskih polova između muškaraca i žena u obitelji.
Naši ispitanici i ispitanice uočavaju sljedeće razlike između muškaraca i žena: žene su osjećajnije, odgovornije, brinu za obitelj i kućanske poslove, imaju manje društvene moći i privilegija, dok su muškarci manje osjećajni, agresivniji, fizički jači, manje brinu za obitelj, djecu i kućanske poslove, imaju više društvene moći i privilegija. Na pitanje što mladići i djevojke žele od seksualne veze, procjene mladića i djevojaka su identične. Djevojke smatraju da je mladićima važniji fizički, tjelesni aspekt seksualne veze a djevojkama emocionalni aspekt i razvijanje partnerskih odnosa. Mladići smatraju da je mladićima važniji fizički, tjelesni aspekt seksualne veze a djevojkama emocionalni aspekt. Mladići i djevojke različito percipiraju rizik u vezi "za jednu noć". Prisutno je mišljenje da mladići ne koriste kondom jer dobivaju "što žele", ne razmišljaju o posljedicama, nisu svjesni zaraze od spolno prenosivih infekcija (SPI) i veći im je užitak bez kondoma. Djevojke su, pak, svjesnije rizika i zaraze od SPI, osjećaju žaljenje i brigu oko posljedica, imaju povjerenja u mladića, udovoljavaju njegovim željama i nadaju se razvoju veze.
Najčešći razlozi mladića za nekorištenje kondoma u stalnoj vezi uključuju: povjerenje, veći užitak bez kondoma i prakticiranje prekinutog snošaja, dok djevojke navode sljedeće razloge: povjerenje u partnera, "zbog dečka", pretpostavka o zajedničkoj budućnosti (braku, djeci). U našem uzorku 39.4% njih je imalo seksualno iskustvo i to 50.7% mladića i 27% djevojaka. Djevojke stupaju kasnije u spolni odnos nego mladići. Djevojke to čine sa 16 godina a mladići sa 15 godina a pri tome je partner djevojke star 18 godina a partnerica mladića ima, u prosjeku, 16 godina. Za djevojke, prvo seksualno iskustvo događa se u okviru stalne veze, za razliku od mladića koji to iskustvo doživljavaju u okviru slučajnog susreta (veze "za jednu noć"), često konzumirajući alkohol i droge neposredno prije. Međutim, više mladića nego djevojaka izjavljuje da su koristili kondom za vrijeme prvog seksualnog odnosa.
Djevojke su, više nego mladići, sklonije razgovoru o upotrebi kondoma i važnosti sigurnog seksa, dok u stalnoj vezi koriste vrlo nepouzdanu metodu - prekinuti snošaj. U našem uzorku 48% mladića i 36% djevojaka izjavljuje da uvijek koriste kondom. Na kraju smo mlade ljude pitali što oni, osobno, najviše žele od seksualne veze. Mladići su izjavili da žele: povjerenje, ljubav, užitak, ozbiljnu vezu, intimnost, iskrenost i toleranciju, a djevojke žele: užitak, zadovoljstvo ljubav, povjerenje, sreću, zajedništvo i sigurnost. Rezultati istraživanja mogu poslužiti, ne samo kao snimka postojećeg stanja, već i kao polazište za osmišljavanje programa sustavnog obrazovanja o seksualnosti i rodnoj ravnopravnosti.
